BHS Publikacije

Pravičnost u školskom obrazovanju u Evropi: Strukture, politike i uspjeh učenika

Originalna
publikacija

 

 

 

 

 

Pravični obrazovni sistemi igraju glavnu ulogu u nastojanju da evropska društva budu što pravednija i što inkluzivnija. Obrazovne vlasti u državama članicama Evropske unije imaju glavnu odgovornost za osiguranje pravičnosti u obrazovanju kako bi svaki učenik mogao iskoristiti svoj potencijal, i kako Evropa ne bi trošila dragocjene talente svoje najmlađe generacije. Socioekonomski položaj učenika, međutim, i dalje utiče na njihova postignuća. Za učenike u nepovoljnom položaju opasnost od nedovoljnog uspjeha i ranog napuštanja obrazovanja može biti značajna.
Kriza izazvana pandemijom COVID-19 donosi sve veće izazove koji će vjerovatno produbiti postojeće nejednakosti. Moramo uložiti zajedničke napore da se pozabavimo ovom situacijom i da podržimo učenike koji se susreću sa problemima.
Ovaj novi izvještaj istražuje obrazovne strukture i politike koje utiču na pravičnost u školama. One se ovdje povezuju sa postignućem učenika u međunarodnim istraživanjima i na taj način se identifikuju ključne politike i strukture koje su povezane sa višim nivoima pravičnosti.
Ključni nalazi upućuju na brojne načine na koje obrazovne vlasti mogu djelovati kako bi se poboljšala pravičnost u školama. Relevantne mjere politike uključuju povećanje javne potrošnje, naročito u osnovnom obrazovanju, povećanje učešća djece u nepovoljnom položaju u visokokvalitetnom ranom obrazovanju i predškolskom vaspitanju, usmjeravanje učenika na različite obrazovne programe ili smjerove u kasnijoj fazi, eliminisanje diferencijacije pri odabiru škole i politika upisa kao i smanjenje broj đaka koji ponavljaju razred. Izvještaj takođe upućuje na velike razlike među zemljama u pogledu načina na koji se te politike sprovode i koliko su djelotvorne u borbi protiv nejednakosti u obrazovanju.
Uvjerena sam da će ovaj komparativni izvještaj biti od velike pomoći kreatorima obrazovnih politika i drugim zainteresovanim stranama na nacionalnom nivou. Nadam se da će podstaći države da razmijene najbolje prakse i da uče jedni od drugih. Važno je voditi duboku i otvorenu raspravu o tome kako naše obrazovne sisteme učiniti inkluzivnijim i pravednijim.
Mariya Gabriel

0

Nastavnička karijera u Evropi: Pristup, napredak i podrška

Originalna
publikacija

Uloga i značaj nastavnika postaju sve značajniji uEvropi, dok se sama Evropa sve više suočava sa ekonomskim, društvenim i obrazovnim izazovima. Sve veća očekivanja samih učenika dovodi do sve većih pritisaka na nastavničko osoblje u kontekstu sve izraženijih razlika kako same učeničke populacije kombinovane sa rapidnim tehnološkim razvojem. Izvještaj o nastavničkim karijerama u Evropi: Pristup, napredak i podrška, pruža doprinos različitim evropskim tijelima u dokazima koja mogu voditi do politika u pružanju efikasnije podrške za nastavno osoblje, kako povećavajući njihovu profesionalnost, tako i do poboljšanja njihovog samog statusa. Izvještaj o nastavničkim karijerama u Evropi (pristup, napredak i podrška) upućuje na glavne izazove na državnom nivou u smislu „ponude i potrađnje“ za nastavničkim osobljem i samih načina na koje obrazovni sistem rješava ta pitanja putem planiranja. U „Izvještaju“ se istražuju kako same mogućnosti zapošljavanja nastavničkog kadra, tako i njihovog profesionalnog razvoja i podrške. U izvještaju se također analiziraju uloga i funkcionisanje ocjenjivanja nastavničkih postignuća. Ovaj izvještaj se odnosi na nastavničko osoblje u osnovnim i srednjim školama u svim državama Evropske Unije, a obuhvata i Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju, Švajcarsku, Island, Lihteštajn, Crnu Goru, Norvešku, Srbiju i Tursku.

0

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: Akademsko osoblje – 2017

Originalna
publikacija

Sektor visokog obrazovanja već dvije decenije prolazi kroz velike promjene. Uprkos nedavnim demografskim padovima u kohortama u visokom obrazovanju u nekim zemljama, ukupan broj studenata je porastao, dok je sektor visokog obrazovanja diverzifikovan uz brojne strukturne promjene. Akademsko osoblje je veoma odgovorno  za povećane društvene zahtjeve, ali, da li su se sistemi prilagodili kako bi im omogućili da održavaju korak sa ovim brzim promjenama?

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: akademsko osoblje – 2017 istražuje trenutne okolnosti u kojima se nalazi akademsko osoblje kao dio evropskog visokog obrazovanja koje se stalno i brzo mijenja. Izvještaj se bavi zahtjevima za kvalifikacije akademskog osoblja, postupak angažovanja, zapošljavanjem i uslovima rada u akademskom svijetu, eksternom kontrolom kvaliteta i centralizovanim strategijama internacionalizacije.

Izvještaj se zasniva na kombinaciji kvalitativnih i kvantitativnih podataka i obuhvata sisteme visokog obrazovanja u 35 zemalja. Akcenat je dat najznačajnijim kategorijama visokoobrazovnog osoblja, prvenstveno onima u čijoj nadležnosti je nastava, odnosno istraživanje.

Dalje, izvještaj sadrži nacionalne dijagrame koji daju koristan pregled najznačajnijih kategorija akademskog osoblja za datu zemlju. Za svaku kategoriju osoblja, dat je niz podataka, uključujući glavna zaduženja, potrebne kvaifikacije, ugovore i statističke podatke.

Ovo izdanje ‘Eurydice Izvoda’ daje kratak pregled nekih od glavnih nalaza iz izvještaja.

U većini zemalja Evrope, najviši organi uprave uređuju bar dio pitanja vezanih za angažovanje akademskog osoblja, dok se posebna pravila razlikuju u obimu i opsegu. U 24 visokoobrazovna sistema postoje propisi koji uređuju jednake mogućnosti, koje se direktno primjenjuju na angažovanje akademskog osoblja. Propisi o jednakim mogućnostima uglavnom obuhvataju pol, etničku pripadnost, invaliditet, religiju, starost, politička opredjeljenja i seksualnu orjentaciju.

Konkretna primjena ovih zakona se obično ostavlja poslodavcima, ali u slučajevima kada zakon sadrži konkretne ciljeve ili smjernice, oni se obično odnose samo na rodnu ravnopravnost. Rodna ravnopravnost se decenijama nalazi visoko na političkoj agendi na nivou Evrope. Ipak, uprkos pozitivnom razvoju u pozicijama akademskog osoblja, u većini zemalja žene i dalje čine manje od polovine radne snage.

Rodne razlike su još izraženije po pitanju broja žena koje streknu zvanja profesora. U zemljama poput Belgije, Irske, Grčke, Kipra i Holandije, manje od 20% profesora su žene. Srbija je jedina zemlja u kojoj su više od 40% profesora žene.

Širom Evrope, put žena do visokih akademskih zvanja se usporava preprekama koje opšti zakoni o jednakim mogućnostima nijesu u stanju da otklone. Ovdje treba dodati i činjenicu da u mnogim zemljama radno zakonodavstvo garantuje veću sigurnost zaposlenja onima sa višim zvanjima u profesiji. Stoga, žene ne samo da su nedovoljno zastupljene u ovom sektoru, već su i na manje prestižnim pozicijama, i susrijeću se sa težim uslovima zapošljavanja.

Izbor akademske karijere i napredovanje do najviših pozicija iziskuje ogromno vrijeme i napore, širom Evrope, ali se situacija po pitanju sigurnosti posla ne poboljšava. U većini evropskih zemalja postoji kombinacija ugovora na određeno i neodređeno vrijeme za akademsko osoblje, sa izuzetkom Slovačke i Letonije, gdje postoje samo ugovori na određeno vrijeme.

Jedna od jakih determinanti ugovorne stabilnosti je faza akademske karijere, gdje imamo mlado akademsko osoblje, zaposleno na projektnoj osnovi ili ugovorima na određeno vrijeme, a veće izglede za ugovore na neodređeno vrijeme ima starije, iskusno osoblje. Iako većina profesora i iskusnog akademskog osoblja u većini zemalja Evrope i dalje ima ugovore na neodređeno vrijeme, konkurencija za ove pozicije je sve veća, čime se smanjuju mogućnosti zapošljavanja u cjelokupnom visokoobrazovnom sektoru.

Najveći procenat ugovora na neodređeno vrijeme – 80% ili više – su informacije koje su dale Francuska, Malta i Turska. Prati ih Švedska, u kojoj oko 70% akademskog osoblja ima ugovore na neodređeno vrijeme.

0

Građansko obrazovanje u školama Evrope u 2017. godini – puni Izvještaj

Originalna
publikacija

U zadnje vrijeme, kao rezultat povećanjih prijetnji na fundamentalne evropske vrijednosti, kao što su mir, jednakost i ljudska prava, prisutan je snažan fokus na građansko obrazovanje u Evropi, te je sa tim u vezi nekoliko evropskih država napravilo promjene u njihovim politikama u ovoj oblasti. Ali, postavlja se pitanje, da li je to građansko obrazovanje? Kako se uči građansko obrazovanje? Kako se učenici/studenti ocjenjuju? Može li se vještine građanstva razviti izvan učionica? Koju vrstu treninga i podrške dobijaju učitenji/nastavnici/profesori?

Pročitaje novi ,,Eurydice-ov” izvještaj o građanskom obrazovanju u školama Evrope za 2017. godinu, koji be trebalo da odgovori na ova pitanja, te da pruži opširniji pregled postojećih propisa i preporuka u skladu sa građanskim obrazovanjem u školama javnog sektora. U izvještaju o građanskom obrazovanju u evropskim školama se navode činjenice iz četiri glavna područja, pri čemu se svako od njih nadopunjeno sa studijama slučaja:

  • Organizacija i sadržaj nastavnog plana i programa,
  • Učenje, podučavanje te aktivno sudjelovanje,
  • Procjena učenika i ocjenjivanje škola,
  • Obrazovanje učitelja/nastavnika, stručno usavršavanje i podrška.
0

Građansko obrazovanje u školama Evrope u 2017. godini – sažetak

Originalna
publikacija

U zadnje vrijeme, kao rezultat povećanjih prijetnji na fundamentalne evropske vrijednosti, kao što su mir, jednakost i ljudska prava, prisutan je snažan fokus na građansko obrazovanje u Evropi, te je sa tim u vezi nekoliko evropskih država napravilo promjene u njihovim politikama u ovoj oblasti. Ali, postavlja se pitanje, da li je to građansko obrazovanje? Kako se uči građansko obrazovanje? Kako se učenici/studenti ocjenjuju? Može li se vještine građanstva razviti izvan učionica? Koju vrstu treninga i podrške dobijaju učitenji/nastavnici/profesori?

Pročitaje novi ,,Eurydice-ov” izvještaj o građanskom obrazovanju u školama Evrope za 2017. godinu, koji be trebalo da odgovori na ova pitanja, te da pruži opširniji pregled postojećih propisa i preporuka u skladu sa građanskim obrazovanjem u školama javnog sektora. U izvještaju o građanskom obrazovanju u evropskim školama se navode činjenice iz četiri glavna područja, pri čemu se svako od njih nadopunjeno sa studijama slučaja:

  • Organizacija i sadržaj nastavnog plana i programa,
  • Učenje, podučavanje te aktivno sudjelovanje,
  • Procjena učenika i ocjenjivanje škola,
  • Obrazovanje učitelja/nastavnika, stručno usavršavanje i podrška.
0

Nacionalni sistemi studentskih naknada i podrškeu visokom obrazovanju u Evropi 2016/17

Originalna
publikacija

Program Evropske unije za modernizaciju visokog obrazovanja ([1]) podržava evropske sisteme visokog obrazovanja u nastojanju da odgovore na potrebe ekonomija i društava koja se sve više baziraju na znanju. U cilju proširivanja baze znanja i podsticanja napretka, visok nivo znanja i kompetencija je neophodan za sve veći broj Evropljana. Jedan od ključnih izazova za razvoj kvalitetnih masovnih sistema visokog obrazovanja jeste da se studentima obezbijede materijalni uslovi neophodni za sticanje znanja i ostvarivanje sopstvenog potencijala. Pitanje na koji način se ovo postiže na nacionalnom nivou predstavlja ključni aspekt socijalne dimenzije visokog obrazovanja, te stoga naknade koje studenti plaćaju i sistemi podrške čine bitne instrumente nacionalnih politika.

Međutim, pitanja koja se odnose na međusobnu povezanost studentskih naknada i mehanizama podrške su kompleksna, te ih je teško precizno upoređivati na evropskom nivou. Oba elementa igraju ulogu u promovisanju (ili odvraćanju od) upisa u visoko obrazovanje, a takođe mogu uticati na stopu napredovanja i završetka. Dok naknade predstavljaju finansijski teret – koji može biti manji ili veći u zavisnosti od njihove prirode, visine, te socio-ekonomske situacije studenata i njihovih porodica – mjere podrške mogu ublažiti određene finansijske prepreke za studiranje.

Prema zakonodavstvu Evropske Unije, svi državljani zemalja članica EU imaju pravo da se školuju u sistemu druge zemlje pod istim uslovima kao i državljani te zemlje. Drugim riječima, ista šema naknada i podrške za domaće studente primjenjuje se na sve studente iz Evropske Unije.

Kada je riječ o naknadama koje se naplaćuju, postoji mnogo varijacija pa su moguća su brojna tumačenja. Stoga se u ovoj publikaciji svi troškovi koji se naplaćuju studentima (izuzev doprinosa za studentske organizacije) smatraju naknadama, bez obzira na način plaćanja. Pored pitanja šta jeste a šta nije naknada, potrebno je razmotriti veliki broj drugih aspekata. Tamo gdje naknade postoje, da li ih plaćaju svi ili samo pojedini studenti? Ukoliko ih plaćaju samo pojedini studenti, na osnovu kojih kriterijuma se određuje koji studenti plaćaju a koji ne? I koliko zaista plaćaju?

Slična pitanja treba postaviti i kada je riječ o podršci za studente. Podrška ima različite načine realizacije, a ovaj izvještaj se fokusira isključivo na najzastupljenije i uporedive vidove podrške. Cilj izvještaja je da pokaže koji studenti, odnosno koje porodice, mogu koristiti javnu finansijsku pomoć u vidu stipendija, kredita, porodičnih dodataka ili poreskih olakšica. Takođe, predstavljeni su uslovi i kriterijumi koji se primjenjuju, kao i visina podrške koja se zapravo obezbjeđuje.

U odjeljku Ključni aspekti, pružen je kratak uporedni pregled informacija o naknadama i podrškama koje u evropskim zemlja postoje, a bazira se na podacima iz pregleda nacionalnih sistema koji slijede. Uporedni pregled se najviše fokusira na redovne studente prvog ciklusa visokog obrazovanja, budući da oni čine najveći dio studentske populacije u svakoj zemlji. Međutim, takođe su vršena određena poređenja među ciklusima. Nacionalni dijagrami i pregledi sistema ukazuju na glavne elemente nacionalnih sistema tako da ih čitalac može lako razumjeti, a takođe omogućava da se napravi precizno poređenje sa drugim zemljama. Vodič za pregled nacionalnih sistema daje pojašnjenje glavnih elemenata koji se u njima mogu naći.

Novina u ovogodišnjem izvještaju je da su obezbijeđeni podaci o naknadama i mehanizmima podrške za studente koji pohađaju programe kratkog ciklusa, čime je prepoznat sve veći značaj programa kratkog ciklusa u Evropi. Takođe su ispitani i sistemi naknada i podrške za vanredne studente.

KLJUČNI ASPEKTI

Nivo javne potrošnje za visoko obrazovanje se znatno razlikuje među evropskim zemljama. Takođe postoje različiti pristupi u pogledu naplate doprinosa od privatnih domaćinstava (studenata i/ili njihovih porodica), te u pogledu finansijske pomoći koja se obezbjeđuje za studente tokom školovanja. U četiri zemlje primjenjuje se politika „besplatnog školovanja za domaće studente i/ili studente iz zemalja EU“, dok u dvanaest zemalja svi studenti plaćaju naknade. Međutim, sami podaci o naknadama ne pružaju dovoljno informacija da bi se razumio pristup koji se u ovom pogledu primjenjuje. Kombinacije naknada i finansijske podrške, koje mogu biti brojne, od ključnog su značaja za razumijevanje programske politike koju određena zemlja realizuje. Svaki od 42 sistema pruža najmanje jedan vid mehanizama direktne podrške (stipendije ili kredite), dok u polovini njih takođe postoji indirektna podrška (porodični dodaci i poreske olakšice).

Da bi se procijenio neposredni uticaj koji naknade i mehanizmi podrške potencijalno mogu imati na redovne studente prvog ciklusa studija, na slici 1 je prikazano na koji način vlade raspoređuju naknade za pohađanje visokog obrazovanja među studentima i koliko su zapravo rasporostranjene stipendije (iznosi naknada i stipendija ovdje nijesu uzeti u obzir). Iako su stipendije samo jedan vid podrške, zapravo predstavljaju najčešći vid podrške za studente u Evropi, a vjerovatno i najznačajniji faktor koji utiče na percepciju studenata o finansijskoj sigurnosti tokom studija. One takođe odražavaju direktna ulaganja vlada u studente.

([1])            Saopštenje Evropske komisije upućeno Evropskom parlamentu, Evropskom savjetu, Evropskom ekonomskom i socijalnom komitetu i Komitetu regija o „Podršci za razvoj i zapošljavanje – plan modernizacije evropskih sistema visokog obrazovanja“. COM(2011) 567 finalno.

0

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: Akademsko osoblje – 2017

Originalna
publikacija

Sektor visokog obrazovanja već dvije decenije prolazi kroz velike promjene. Uprkos nedavnim demografskim padovima u kohortama u visokom obrazovanju u nekim zemljama, ukupan broj studenata je porastao, dok je sektor visokog obrazovanja diverzifikovan uz brojne strukturne promjene. Akademsko osoblje je veoma odgovorno  za povećane društvene zahtjeve, ali, da li su se sistemi prilagodili kako bi im omogućili da održavaju korak sa ovim brzim promjenama?

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: akademsko osoblje – 2017 istražuje trenutne okolnosti u kojima se nalazi akademsko osoblje kao dio evropskog visokog obrazovanja koje se stalno i brzo mijenja. Izvještaj se bavi zahtjevima za kvalifikacije akademskog osoblja, postupak angažovanja, zapošljavanjem i uslovima rada u akademskom svijetu, eksternom kontrolom kvaliteta i centralizovanim strategijama internacionalizacije.

Izvještaj se zasniva na kombinaciji kvalitativnih i kvantitativnih podataka i obuhvata sisteme visokog obrazovanja u 35 zemalja. Akcenat je dat najznačajnijim kategorijama visokoobrazovnog osoblja, prvenstveno onima u čijoj nadležnosti je nastava, odnosno istraživanje.

Dalje, izvještaj sadrži nacionalne dijagrame koji daju koristan pregled najznačajnijih kategorija akademskog osoblja za datu zemlju. Za svaku kategoriju osoblja, dat je niz podataka, uključujući glavna zaduženja, potrebne kvaifikacije, ugovore i statističke podatke.

Ovo izdanje ‘Eurydice Izvoda’ daje kratak pregled nekih od glavnih nalaza iz izvještaja.

U većini zemalja Evrope, najviši organi uprave uređuju bar dio pitanja vezanih za angažovanje akademskog osoblja, dok se posebna pravila razlikuju u obimu i opsegu. U 24 visokoobrazovna sistema postoje propisi koji uređuju jednake mogućnosti, koje se direktno primjenjuju na angažovanje akademskog osoblja. Propisi o jednakim mogućnostima uglavnom obuhvataju pol, etničku pripadnost, invaliditet, religiju, starost, politička opredjeljenja i seksualnu orjentaciju.

Konkretna primjena ovih zakona se obično ostavlja poslodavcima, ali u slučajevima kada zakon sadrži konkretne ciljeve ili smjernice, oni se obično odnose samo na rodnu ravnopravnost. Rodna ravnopravnost se decenijama nalazi visoko na političkoj agendi na nivou Evrope. Ipak, uprkos pozitivnom razvoju u pozicijama akademskog osoblja, u većini zemalja žene i dalje čine manje od polovine radne snage.

Rodne razlike su još izraženije po pitanju broja žena koje streknu zvanja profesora. U zemljama poput Belgije, Irske, Grčke, Kipra i Holandije, manje od 20% profesora su žene. Srbija je jedina zemlja u kojoj su više od 40% profesora žene.

Širom Evrope, put žena do visokih akademskih zvanja se usporava preprekama koje opšti zakoni o jednakim mogućnostima nijesu u stanju da otklone. Ovdje treba dodati i činjenicu da u mnogim zemljama radno zakonodavstvo garantuje veću sigurnost zaposlenja onima sa višim zvanjima u profesiji. Stoga, žene ne samo da su nedovoljno zastupljene u ovom sektoru, već su i na manje prestižnim pozicijama, i susrijeću se sa težim uslovima zapošljavanja.

Izbor akademske karijere i napredovanje do najviših pozicija iziskuje ogromno vrijeme i napore, širom Evrope, ali se situacija po pitanju sigurnosti posla ne poboljšava. U većini evropskih zemalja postoji kombinacija ugovora na određeno i neodređeno vrijeme za akademsko osoblje, sa izuzetkom Slovačke i Letonije, gdje postoje samo ugovori na određeno vrijeme.

Jedna od jakih determinanti ugovorne stabilnosti je faza akademske karijere, gdje imamo mlado akademsko osoblje, zaposleno na projektnoj osnovi ili ugovorima na određeno vrijeme, a veće izglede za ugovore na neodređeno vrijeme ima starije, iskusno osoblje. Iako većina profesora i iskusnog akademskog osoblja u većini zemalja Evrope i dalje ima ugovore na neodređeno vrijeme, konkurencija za ove pozicije je sve veća, čime se smanjuju mogućnosti zapošljavanja u cjelokupnom visokoobrazovnom sektoru.

Najveći procenat ugovora na neodređeno vrijeme – 80% ili više – su informacije koje su dale Francuska, Malta i Turska. Prati ih Švedska, u kojoj oko 70% akademskog osoblja ima ugovore na neodređeno vrijeme.

0

Ključni podaci o nastavi jezika u školama u Evropi– Izdanje 2017

Originalna
publikacija

 

Koje jezike izučavaju učenici širom Evrope, i u kom uzrastu počinju sa učenjem prvog i drugog stranog jezika? Koji nivo znanja jezika se očekuje od učenika da postignu do kraja obaveznog obrazovanja? Kako se procjenjuju jezičke vještine novopridošlih migranata, i koja vrsta jezičke podrške im je dostupna? Ovo su samo neke od tema koje su obuhvaćene novim Eurydice izdanjem Ključni podaci o nastavi jezika u školama u Evropi.

Ovo izdanje iz 2017. godine je sveobuhvatno i uključuje sve ključne aspekte nastave i učenja jezika. Publikacija je dio edicije Ključni podaci, koje kombinuju statističke podatke sa podacima o obrazovnim politikama i regulativi.

Ovo, četvrto po redu, izdanje je organizovano u pet poglavlja: Kontekst, Organizacija, Učešće, Nastavnici i Nastavni procesi. Raznovrsni izvori su korišćeni za svaki od indikatora, i obuhvataju: Eurydice mrežu, Eurostat, kao i OECD-ova međunarodna istraživanja PISA i TALIS. Podaci Eurydice-a obuhvataju sve zemlje Evropske unije, kao i Bosnu i Hercegovinu, Švajcarsku, Island, Lihtenštajn, Crnu Goru, Bivšu Jugoslovensku Rebupliku Makedoniju, Norvešku, Srbiju i Tursku.

Ovo izdanje ‘Eurydice sažetka’ daje kratak pregled nekih od glavnih nalaza iz Izvještaja.

Učenici počinju sa izučavanjem stranih jezika na mlađem uzrastu

U većini zemalja učenici počinju sa izučavanjem prvog stranog jezika kao obaveznog predmeta u uzrastu 6 ili 7 godina, u prvim godinama osnovnog obrazovanja. U vrlo malom broju zemalja počinju sa učenjem stranih jezika u uzrastu 8 ili 9 godina. U samo tri obrazovna sistema počinju u predškolskom uzrastu: Poljska i Kipar (nedavno sprovedena reforma kojom se smanjuje početni uzrast za obavezno učenje stranih jezika) i Belgija (zajednica koja govori njemački jezik).

U Belgiji (francuska zajednica), Njemačkoj, Španiji i Švajcarskoj početni uzrast neznatno varira u zavisnosti od regiona ili administrativne oblasti. Škole u Švedskoj, Estoniji i Finskoj imaju određeni stepen fleksibilnosti u odlučivanju uvođenja učenja stranog jezika kao obaveznog jezika za sve učenike.

Na nivou EU, 83,8 % svih učenika upisanih u  osnovne škole je tokom 2014. godine učilo jedan strani jezik, što predstavlja uvećanje od 16,5 procenata u odnosu na 2005. godinu. Ovo potvdrđuje da učenici počinju sa učenjem stranih jezika ranije nego ranijih godina.

0

Poduzetničko obrazovanje u školama Evrope

Originalna
publikacija

Razvijanje i podsticanje preduzetničkog obrazovanja već je dugi niz godina jedan od ključnih ciljeva politika EU i država članica. Svijest o potencijalu mladih da pokreću i razvijaju sopstvene poslovne ili građanske projekte i inovacije u sredinama u kojima žive i rade iz dana u dan sve više raste.

Preduzetničko obrazovanje važno je za oblikovanje načina razmišljanja mladih, ali i za razvijanje vještina, znanja i stavova koji su neophodni za razvijanje preduzetničke kulture.

Ovaj izvještaj,  kao nastavak prethodnih izvještaja Eurydicea (2006, 2012), opisuje najnovije trendove u ovom području u evropskim državama. Izvještaj obuhvata obrazovanje u školama (osnovno, opšte srednje i inicijalno stručno obrazovanje i osposobljavanje) u svim državama/regijama uključenim u mrežu Eurydice, osim Njemačke, Irske i Lihtenštajna. U nastavku se nudi sažetak najvažnijih saznanja iz Izvještaja, sa posebnim naglaskom na nacionalne definicije i kontekstualne pokazatelje (vidi poglavlje 1) te na strateške aktivnosti i mehanizme finansiranja kao oblicima podrške preduzetničkom obrazovanju (vidi poglavlje 2). Izvještaj obrađuje i integraciju preduzetničkog obrazovanja u nacionalne školske kurikulume i ishode učenja (vidi poglavlje 3) te u kurikulume inicijalnog obrazovanja nastavnika (vidi poglavlje 4). Posljednje poglavlje (poglavlje 5) daje pregled elemenata koje su evropske države već uspostavile te elemenata koji se moraju dalje razvijati kako bi se ostvario napredak u ovom području.

0
Page 1 of 2 12