Publikacije

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: Akademsko osoblje – 2017

Originalna
publikacija

Sektor visokog obrazovanja već dvije decenije prolazi kroz velike promjene. Uprkos nedavnim demografskim padovima u kohortama u visokom obrazovanju u nekim zemljama, ukupan broj studenata je porastao, dok je sektor visokog obrazovanja diverzifikovan uz brojne strukturne promjene. Akademsko osoblje je veoma odgovorno  za povećane društvene zahtjeve, ali, da li su se sistemi prilagodili kako bi im omogućili da održavaju korak sa ovim brzim promjenama?

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: akademsko osoblje – 2017 istražuje trenutne okolnosti u kojima se nalazi akademsko osoblje kao dio evropskog visokog obrazovanja koje se stalno i brzo mijenja. Izvještaj se bavi zahtjevima za kvalifikacije akademskog osoblja, postupak angažovanja, zapošljavanjem i uslovima rada u akademskom svijetu, eksternom kontrolom kvaliteta i centralizovanim strategijama internacionalizacije.

Izvještaj se zasniva na kombinaciji kvalitativnih i kvantitativnih podataka i obuhvata sisteme visokog obrazovanja u 35 zemalja. Akcenat je dat najznačajnijim kategorijama visokoobrazovnog osoblja, prvenstveno onima u čijoj nadležnosti je nastava, odnosno istraživanje.

Dalje, izvještaj sadrži nacionalne dijagrame koji daju koristan pregled najznačajnijih kategorija akademskog osoblja za datu zemlju. Za svaku kategoriju osoblja, dat je niz podataka, uključujući glavna zaduženja, potrebne kvaifikacije, ugovore i statističke podatke.

Ovo izdanje ‘Eurydice Izvoda’ daje kratak pregled nekih od glavnih nalaza iz izvještaja.

U većini zemalja Evrope, najviši organi uprave uređuju bar dio pitanja vezanih za angažovanje akademskog osoblja, dok se posebna pravila razlikuju u obimu i opsegu. U 24 visokoobrazovna sistema postoje propisi koji uređuju jednake mogućnosti, koje se direktno primjenjuju na angažovanje akademskog osoblja. Propisi o jednakim mogućnostima uglavnom obuhvataju pol, etničku pripadnost, invaliditet, religiju, starost, politička opredjeljenja i seksualnu orjentaciju.

Konkretna primjena ovih zakona se obično ostavlja poslodavcima, ali u slučajevima kada zakon sadrži konkretne ciljeve ili smjernice, oni se obično odnose samo na rodnu ravnopravnost. Rodna ravnopravnost se decenijama nalazi visoko na političkoj agendi na nivou Evrope. Ipak, uprkos pozitivnom razvoju u pozicijama akademskog osoblja, u većini zemalja žene i dalje čine manje od polovine radne snage.

Rodne razlike su još izraženije po pitanju broja žena koje streknu zvanja profesora. U zemljama poput Belgije, Irske, Grčke, Kipra i Holandije, manje od 20% profesora su žene. Srbija je jedina zemlja u kojoj su više od 40% profesora žene.

Širom Evrope, put žena do visokih akademskih zvanja se usporava preprekama koje opšti zakoni o jednakim mogućnostima nijesu u stanju da otklone. Ovdje treba dodati i činjenicu da u mnogim zemljama radno zakonodavstvo garantuje veću sigurnost zaposlenja onima sa višim zvanjima u profesiji. Stoga, žene ne samo da su nedovoljno zastupljene u ovom sektoru, već su i na manje prestižnim pozicijama, i susrijeću se sa težim uslovima zapošljavanja.

Izbor akademske karijere i napredovanje do najviših pozicija iziskuje ogromno vrijeme i napore, širom Evrope, ali se situacija po pitanju sigurnosti posla ne poboljšava. U većini evropskih zemalja postoji kombinacija ugovora na određeno i neodređeno vrijeme za akademsko osoblje, sa izuzetkom Slovačke i Letonije, gdje postoje samo ugovori na određeno vrijeme.

Jedna od jakih determinanti ugovorne stabilnosti je faza akademske karijere, gdje imamo mlado akademsko osoblje, zaposleno na projektnoj osnovi ili ugovorima na određeno vrijeme, a veće izglede za ugovore na neodređeno vrijeme ima starije, iskusno osoblje. Iako većina profesora i iskusnog akademskog osoblja u većini zemalja Evrope i dalje ima ugovore na neodređeno vrijeme, konkurencija za ove pozicije je sve veća, čime se smanjuju mogućnosti zapošljavanja u cjelokupnom visokoobrazovnom sektoru.

Najveći procenat ugovora na neodređeno vrijeme – 80% ili više – su informacije koje su dale Francuska, Malta i Turska. Prati ih Švedska, u kojoj oko 70% akademskog osoblja ima ugovore na neodređeno vrijeme.

0