Ključni podaci

Ključni podaci o ranom obrazovanju i brizi za djecu u Evropi – izdanje za 2019. godinu

Originalna
publikacija

Obrazovanje i briga za djecu u ranom djetinjstvu (ECEC) – faza prije osnovnog obrazovanja – sve se više priznaje kao temelj za cjeloživotno učenje i razvoj. Ovo drugo izdanje Ključnih podataka o obrazovanju i brizi za djecu u ranom djetinjstvu u Europi prikazuje napredak postignut u ključnim područjima kvalitete koji su identifikovani u Preporuci Savjeta o visokokvalitetnim sistemima ECEC-a. Njime se kreatorima politike, istraživačima i roditeljima omogućuje lak pristup međunarodnim usporednim podacima i bogatstvo primjera zemalja koji se odnose na ECEC politike koje se trenutno provode u Europi.

Prvi dio Izvještaja sadrži pokazatelje o ključnim područjima kvalitete, osoblju, obrazovnim smjernicama, kao i evaluaciji i praćenju. Međusobno povezujući ova ključna područja, Izvještaj nudi pristup usmjeren na djecu, pri čemu se posebna pozornost posvećuje međusobnoj povezanosti politika u različitim područjima. Važnost uključenosti u obrazovanje naglašava se i kao visokokvalitetan ECEC smatra se jednim od najboljih načina za povećanje jednakosti  u društvu. Drugi dio Izvještaja daje nacionalnu sliku s informativnim listovima koji ističu ključne pretpostavke svakog sistema ECEC-a, uključujući dijagram njegove strukture.

Djelokrug Izvještaja je vrlo širok, a obuhvata središnje i regulirane domove u javnom i privatnom sektoru u 38 evropskih zemalja (43 obrazovna sistema) koje učestvuju u programu EU Erasmus +. Uključuje 28 država članica Evropske unije, kao i Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Švicarsku, Island, Lihtenštajn, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Norvešku, Srbiju i Tursku.

0

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: Akademsko osoblje – 2017

Originalna
publikacija

Sektor visokog obrazovanja već dvije decenije prolazi kroz velike promjene. Uprkos nedavnim demografskim padovima u kohortama u visokom obrazovanju u nekim zemljama, ukupan broj studenata je porastao, dok je sektor visokog obrazovanja diverzifikovan uz brojne strukturne promjene. Akademsko osoblje je veoma odgovorno  za povećane društvene zahtjeve, ali, da li su se sistemi prilagodili kako bi im omogućili da održavaju korak sa ovim brzim promjenama?

Modernizacija visokog obrazovanja u Evropi: akademsko osoblje – 2017 istražuje trenutne okolnosti u kojima se nalazi akademsko osoblje kao dio evropskog visokog obrazovanja koje se stalno i brzo mijenja. Izvještaj se bavi zahtjevima za kvalifikacije akademskog osoblja, postupak angažovanja, zapošljavanjem i uslovima rada u akademskom svijetu, eksternom kontrolom kvaliteta i centralizovanim strategijama internacionalizacije.

Izvještaj se zasniva na kombinaciji kvalitativnih i kvantitativnih podataka i obuhvata sisteme visokog obrazovanja u 35 zemalja. Akcenat je dat najznačajnijim kategorijama visokoobrazovnog osoblja, prvenstveno onima u čijoj nadležnosti je nastava, odnosno istraživanje.

Dalje, izvještaj sadrži nacionalne dijagrame koji daju koristan pregled najznačajnijih kategorija akademskog osoblja za datu zemlju. Za svaku kategoriju osoblja, dat je niz podataka, uključujući glavna zaduženja, potrebne kvaifikacije, ugovore i statističke podatke.

Ovo izdanje ‘Eurydice Izvoda’ daje kratak pregled nekih od glavnih nalaza iz izvještaja.

U većini zemalja Evrope, najviši organi uprave uređuju bar dio pitanja vezanih za angažovanje akademskog osoblja, dok se posebna pravila razlikuju u obimu i opsegu. U 24 visokoobrazovna sistema postoje propisi koji uređuju jednake mogućnosti, koje se direktno primjenjuju na angažovanje akademskog osoblja. Propisi o jednakim mogućnostima uglavnom obuhvataju pol, etničku pripadnost, invaliditet, religiju, starost, politička opredjeljenja i seksualnu orjentaciju.

Konkretna primjena ovih zakona se obično ostavlja poslodavcima, ali u slučajevima kada zakon sadrži konkretne ciljeve ili smjernice, oni se obično odnose samo na rodnu ravnopravnost. Rodna ravnopravnost se decenijama nalazi visoko na političkoj agendi na nivou Evrope. Ipak, uprkos pozitivnom razvoju u pozicijama akademskog osoblja, u većini zemalja žene i dalje čine manje od polovine radne snage.

Rodne razlike su još izraženije po pitanju broja žena koje streknu zvanja profesora. U zemljama poput Belgije, Irske, Grčke, Kipra i Holandije, manje od 20% profesora su žene. Srbija je jedina zemlja u kojoj su više od 40% profesora žene.

Širom Evrope, put žena do visokih akademskih zvanja se usporava preprekama koje opšti zakoni o jednakim mogućnostima nijesu u stanju da otklone. Ovdje treba dodati i činjenicu da u mnogim zemljama radno zakonodavstvo garantuje veću sigurnost zaposlenja onima sa višim zvanjima u profesiji. Stoga, žene ne samo da su nedovoljno zastupljene u ovom sektoru, već su i na manje prestižnim pozicijama, i susrijeću se sa težim uslovima zapošljavanja.

Izbor akademske karijere i napredovanje do najviših pozicija iziskuje ogromno vrijeme i napore, širom Evrope, ali se situacija po pitanju sigurnosti posla ne poboljšava. U većini evropskih zemalja postoji kombinacija ugovora na određeno i neodređeno vrijeme za akademsko osoblje, sa izuzetkom Slovačke i Letonije, gdje postoje samo ugovori na određeno vrijeme.

Jedna od jakih determinanti ugovorne stabilnosti je faza akademske karijere, gdje imamo mlado akademsko osoblje, zaposleno na projektnoj osnovi ili ugovorima na određeno vrijeme, a veće izglede za ugovore na neodređeno vrijeme ima starije, iskusno osoblje. Iako većina profesora i iskusnog akademskog osoblja u većini zemalja Evrope i dalje ima ugovore na neodređeno vrijeme, konkurencija za ove pozicije je sve veća, čime se smanjuju mogućnosti zapošljavanja u cjelokupnom visokoobrazovnom sektoru.

Najveći procenat ugovora na neodređeno vrijeme – 80% ili više – su informacije koje su dale Francuska, Malta i Turska. Prati ih Švedska, u kojoj oko 70% akademskog osoblja ima ugovore na neodređeno vrijeme.

0

Ključni podaci o nastavi jezika u školama u Evropi– Izdanje 2017

Originalna
publikacija

 

Koje jezike izučavaju učenici širom Evrope, i u kom uzrastu počinju sa učenjem prvog i drugog stranog jezika? Koji nivo znanja jezika se očekuje od učenika da postignu do kraja obaveznog obrazovanja? Kako se procjenjuju jezičke vještine novopridošlih migranata, i koja vrsta jezičke podrške im je dostupna? Ovo su samo neke od tema koje su obuhvaćene novim Eurydice izdanjem Ključni podaci o nastavi jezika u školama u Evropi.

Ovo izdanje iz 2017. godine je sveobuhvatno i uključuje sve ključne aspekte nastave i učenja jezika. Publikacija je dio edicije Ključni podaci, koje kombinuju statističke podatke sa podacima o obrazovnim politikama i regulativi.

Ovo, četvrto po redu, izdanje je organizovano u pet poglavlja: Kontekst, Organizacija, Učešće, Nastavnici i Nastavni procesi. Raznovrsni izvori su korišćeni za svaki od indikatora, i obuhvataju: Eurydice mrežu, Eurostat, kao i OECD-ova međunarodna istraživanja PISA i TALIS. Podaci Eurydice-a obuhvataju sve zemlje Evropske unije, kao i Bosnu i Hercegovinu, Švajcarsku, Island, Lihtenštajn, Crnu Goru, Bivšu Jugoslovensku Rebupliku Makedoniju, Norvešku, Srbiju i Tursku.

Ovo izdanje ‘Eurydice sažetka’ daje kratak pregled nekih od glavnih nalaza iz Izvještaja.

Učenici počinju sa izučavanjem stranih jezika na mlađem uzrastu

U većini zemalja učenici počinju sa izučavanjem prvog stranog jezika kao obaveznog predmeta u uzrastu 6 ili 7 godina, u prvim godinama osnovnog obrazovanja. U vrlo malom broju zemalja počinju sa učenjem stranih jezika u uzrastu 8 ili 9 godina. U samo tri obrazovna sistema počinju u predškolskom uzrastu: Poljska i Kipar (nedavno sprovedena reforma kojom se smanjuje početni uzrast za obavezno učenje stranih jezika) i Belgija (zajednica koja govori njemački jezik).

U Belgiji (francuska zajednica), Njemačkoj, Španiji i Švajcarskoj početni uzrast neznatno varira u zavisnosti od regiona ili administrativne oblasti. Škole u Švedskoj, Estoniji i Finskoj imaju određeni stepen fleksibilnosti u odlučivanju uvođenja učenja stranog jezika kao obaveznog jezika za sve učenike.

Na nivou EU, 83,8 % svih učenika upisanih u  osnovne škole je tokom 2014. godine učilo jedan strani jezik, što predstavlja uvećanje od 16,5 procenata u odnosu na 2005. godinu. Ovo potvdrđuje da učenici počinju sa učenjem stranih jezika ranije nego ranijih godina.

0

Preporučeno godišnje vrijeme nastave s punim radnim vremenom obaveznog obrazovanja

Originalna
publikacija

Vijeće Evropske unije postavilo je sebi u zadatak smanjenja loših rezultata u predmetima koja se tiču izučavanja jezika, matematike i tehničkih nauka među đacima od 15 godina i mlađim za 15% do 2020 godine. Postavlja se pitanje kako da evropske države postignu ovakav rezultat? Efekti učenja zavise od mnogobrojnih faktora, ali jedan ključni faktor u procesu učenja je vrijeme instrukcija koje im stoji na raspolaganju. Kako nastavnici da na najbolji mogući način organizuju ograničeno vrijeme između različitih subjekata, osiguravajući svim đacima da dobiju priliku za zarvoj njihovih potencijala učenja u različitim područjima.

0

Ključni podaci o učenju jezika u Evropskim školama – 2017 objava

Originalna
publikacija

Koje jezike studenti uče u školama širom Evrope ? U kojoj dobi đaci/studenti počinju da izučavaju prvi i drugi strani jezik? Koji nivo jezičkih vještina se očekuje od đaka/studenata da postignu do kraja njihovog obavenog obrazovanja? Kakve su jezičke vještine novopridošlim migrantima dostupne i također koji tipovi jezičkih podrški su im dostupni? Ovo su samo neka od područja koje nova „Eurydice“-ova publikacija o ključnim pokazateljima o učenju jezika u Evropskim školama pokriva.

Ovo izdanje iz 2017. godine je sveobuhvatno i uključuje sve ključne aspekte nastave i učenja jezika. Publikacija je dio edicije Ključni podaci, koje kombinuju statističke podatke sa podacima o obrazovnim politikama i regulativi.

Ovo, četvrto po redu, izdanje je organizovano u pet poglavlja: Kontekst, Organizacija, Učešće, Nastavnici i Nastavni procesi. Raznovrsni izvori su korišćeni za svaki od indikatora, i obuhvataju: Eurydice mrežu, Eurostat, kao i OECD-ova međunarodna istraživanja PISA i TALIS. Podaci Eurydice-a obuhvataju sve zemlje Evropske unije, kao i Bosnu i Hercegovinu, Švajcarsku, Island, Lihtenštajn, Crnu Goru, Bivšu Jugoslovensku Rebupliku Makedoniju, Norvešku, Srbiju i Tursku.

Učenici počinju sa izučavanjem stranih jezika na mlađem uzrastu

U većini zemalja učenici počinju sa izučavanjem prvog stranog jezika kao obaveznog predmeta u uzrastu 6 ili 7 godina, u prvim godinama osnovnog obrazovanja. U vrlo malom broju zemalja počinju sa učenjem stranih jezika u uzrastu 8 ili 9 godina. U samo tri obrazovna sistema počinju u predškolskom uzrastu: Poljska i Kipar (nedavno sprovedena reforma kojom se smanjuje početni uzrast za obavezno učenje stranih jezika) i Belgija (zajednica koja govori njemački jezik).

U Belgiji (francuska zajednica), Njemačkoj, Španiji i Švajcarskoj početni uzrast neznatno varira u zavisnosti od regiona ili administrativne oblasti. Škole u Švedskoj, Estoniji i Finskoj imaju određeni stepen fleksibilnosti u odlučivanju uvođenja učenja stranog jezika kao obaveznog jezika za sve učenike.

Na nivou EU, 83,8 % svih učenika upisanih u  osnovne škole je tokom 2014. godine učilo jedan strani jezik, što predstavlja uvećanje od 16,5 procenata u odnosu na 2005. godinu. Ovo potvdrđuje da učenici počinju sa učenjem stranih jezika ranije nego ranijih godina.

Međutim, u većini zemalja udio sati posvećenih nastavi stranih jezika ostaje na skromnom nivou u osnovnim nastavnim planovima i programima. U većini zemalja je taj procenat između 5% i 10% ukupnog nastavnog vremena.

Učenje drugog stranog jezika nije obavezno u svim zemljama

Sve više učenika počinje sa učenjem drugog stranog jezika u višim razredima osnovne škole. Na nivou EU, u 2014. godini je 59,7 % svih učenika ovog uzrasta učilo dva ili više stranih jezika. To je značajno povećanje u odnosu na 2005. godinu kada je procenat bio 46,7 % svih učenika. Ovo stanje oslikava promjenu u politikama u nekoliko zemalja, koja je postavila za cilj otpočinjanje učenja drugog jezika kao obaveznog predmeta u mlađim uzrastima; ovo je uvećalo procenatualni udio studenata koji uče dva strana jezika. I zaista, za razliku od 2003. godine, učenje drugog stranog jezika je sada obavezno za sve učenike viših razreda osnovne škole u Danskoj, Grčkoj i Islandu, odnosno početka srednje škole u Češkoj Republici, Francuskoj, Italiji, Malti i Poljskoj.

U nastavnim planovima i programima su se neke zemlje opredijelile za to da omoguće da svi učenici imaju priliku da uče dva ili više stranih jezika. Na primjer, u Belgiji (francuska zajednica), Španiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Švedskoj, Lihtenštajnu i Norveškoj, učenje dva strana jezika nije obaveza za sve učenike tokom obaveznog školovanja, a opet, svi učenici imaju mogućnost da uče dva strana jezika u ovoj fazi. U svim ovim obrazovnim sistemima sem Belgije (francuska zajednica), mogućnost da uče dva jezika je data svim učenicima najkasnije do nivoa viših razreda osnovne škole.

Engleski je strani jezik koji se najviše izučava

U gotovo svim zemljama Evrope, engleski je jezik koji učenici u osnovnim i srednjim školama najčešće uče. Na nivou EU, gotovo svi učenici (97,3 %) su učili engleski u višim razredima osnovne škole tokom 2014. Dalje, procenat učenika koji uče engleski u osnovnim školama je na nivou EU porastao za 18,7% u odnosu na 2005. godinu, i dosegao 79,4 %. Drugi po zastupljenosti učenja na nivou višeg osnovnog obrazovanja je francuski jezik. 33,3% učenika na nivou EU je učilo ovaj jezik 2014. godine. Treći po popularnosti među stranim jezicima je njemački sa 23,1% učenika, nakon kog slijedi španski sa 13,1%.

U obrazovnim sistemima u kojima se mora definisati određeni strani jezik kao obavezni, to obično bude engleski. Ovo je slučaj u gotovo polovini zemalja u kojima je sprovedeno istraživanje.

Kada obavezni strani jezik nije engleski, najčešće su u pitanju zvanični jezici u pojedinim državama. Francuski je prvi obavezni strani jezik u njemačkoj I flamanskoj zajednici Belgije, i drugi obavezni jezik na Kipru. Njemački, engleski i francuski su svi obavezni u Luksemburgu, dok su u Švajcarskoj, uz engleski, obavezni jezici: njemački, francuski, italijanski ili retroromanski, a sve u zavisnosti od kantona. Na Islandu su obavezni i danski i engleski. Kao izuzetak, Finska je jedina zemlja koja ne navodi engleski među obaveznim jezicima. U Finskoj, švedski je obavezan u školama u kojima se nastava izvodi na finskom jeziku, odnosno, finski je obavezan u školama u kojima je švedski jezik nastave.

Očekuje se da učenici dostignu  nivo “nezavisnog korisnika” prvog stranog jezika do završetka škole

Gotovo sve zemlje koriste Zajednički evropski referentni okvir (CEFR) koji je uspostavio Savjet Evrope, kako bi se definisali međunarodno uporedivi nivoi usvajanja za strane jezike.

Na kraju opšteg srednjeg obrazovanja, u većini zemalja se za prvi strani jezik zahtijeva minimalni nivo B2 (“napredni nivo”). Nekoliko zemalja je minimum postavilo na nivou B1 (“prag nivo”).

Nijedan od evropskih obrazovnih sistema nije postavio minimalni nivo usvajanja na „samostalni“ ili „nivo vladanja jezikom“ (C1 ili C2).

Nivoi usvajanja za drugi strani jezik su obično niži od nivoa za prvi. U većini zemalja, ovaj zahtjev je postavljen na nivou B1 (“prag nivo”).  Shodno tome, drugi strani jezik se izučava manji broj godina u svim zemljama, i broj nastavnih sati je manji od broja sati opredijeljenih za izučavanje prvog stranog jezika.

Učenici koji pohađaju srednje stručno obrazovanja uče manje stranih jezika od svojih kolega koji pohađaju opšte obrazovanje

Učenici opštih i stručnih smjerova obično uče iste jezike. Međutim, u smislu zastupljenosti, jasan je trend učenja manjeg broja jezika u srednjem stručnom u odnosu na opšte srednje obrazovanje. Statistika učešća daje jasnu sliku razlika u ponudi jezika, onako kako su unijeti u opštim nastavnim planovima i programima za učenike opšteg obrazovanja s jedne, odnosno učenike srednjih stručnih škola sa druge strane.

Na nivou EU, 2014. godine je udio učenika srednjih stručnih škola koji su učili dva ili više jezika bio 34,5 %. To je gotovo 20 procenata manje od njihovih vršnjaka iz opšteg obrazovanja. Na nivou država, 11 obrazovnih sistema je 2014. godine imalo najmanje 90% srednjoškolaca koji su učili dva ili više stranih jezika (Belgija – flamanski dio, Češka Republika, Estonija, Francuska, Hrvatska, Luksemburg, Rumunija, Slovenija, Slovačka, Finska i Lihtenštajn). Samo je Rumunija dostigla ovaj procenat u srednjim stručnim školama.

Dalje, procenatualni udio učenika srednjih stručnih škola koji ne uče nijedan strani jezik je veći u odnosu na isti udio učenika opšteg srednjeg obrazovanja. 2014. godine, u svega dva obrazovna sistema jedna trećina ukupne srednjoškolske populacije opšteg obrazovnog profila nije učestvovala u učenju stranih jezika (Ujedinjeno Kraljevstvo i Norveška).
Nasuprot tome, u srednjem stručnom obrazovanju je taj nivo neizvođenja nastave stranih jezika prisutan u sedam obrazovnih sistema (Belgija (francuski dio), Danska, Njemačka, Grčka, Španija, Island i Norveška)

Više od polovine nastavnika stranih jezika je boravilo u inostranstvu iz profesionalnih razloga

U TALIS 2013, 56,9 % nastavnika osnovnih škola je izjavilo da je boravilo u inostranstvu iz profesionalnih razloga, bilo tokom obuke za nastavnike bilo nakon što su stupili u službu. To je daleko veći procenat u odnosu na nastavni kadar iz drugih predmeta, od kojih je svega 19,6 % putovalo u inostranstvo. Nedostatak mobilnosti se može objasniti finansijama i poteškoćama u pronalaženju zamjene za nastavu. Finansiranje od strane EU je  glavni izvor finansijske podrške za nastavnike stranih jezika, koji putuju iz ovih razloga. 2013, 26,1 % nastavnika stranih jezika u osnovnim školama koji su profesionalno putovali u inostranstvo je sredstva obezbijedilo kroz EU programme kao što je Erasmus+. Svega 11,5 % je podršku za putovanje obezbijedilo kroz nacionalne ili regionalne programe.

Većina zemalja Evrope obezbjeđuje jezičku podršku novopridošlim učenicima – migrantima

Prvi bitan korak u zadovoljavanju potreba novopridošlih učenika-migranata jeste utvrđivanje odgovarajućih vrsta podrške. Trenutno, centralizovane preporuke za testiranje na jezik nastave za nove učenike postoje u približno jednoj trećini zemalja Evrope, dok je na ostatku kontinenta prijem novopridošlih učenika pitanje autonomije škole, i ustanove samostalno definišu postupak ocjene.

Jedna od mjera podrške pridošlicama je obezbjeđivanje odvojenih časova intenzivne nastave jezika, sa ciljem pripreme ovih učenika za brzo uključenje u redovnu nastavu. Ovakvi pripremni časovi se organizuju u manje od polovine zemalja Evrope. Većina zemalja se opredjeljuje za pristup direktnog uključivanja migranata u redovnu nastavu (u razred koji odgovara njihovom uzrastu), uz, po potrebi, obezbijeđenu dodatnu jezičku podršku.

Gotovo sve zemlje obezbjeđuju dodatne časove na jeziku nastave za učenike-migrante, a više od jedne trećine evropskih obrazovnih sistema obezbjeđuje personalizovanu nastavu ili individualizovane nastavne programe.

 

 

0

Pregled o obrazovnim budžetima u Evropi – 2015

Originalna publikacija

Ulaganje u obrazovanje je jedno od prioritetnih područja Strategije EU 2020-a. Međutim, zbog nedostataka up-to-date informacija u Evropi o javnim sredstvima u obrazovanju, teško je procijeniti i razgovarati o trenutnim promjenama u javnim ulaganjima u sektoru obrazovanja, i ukazati na razloge tih promjena, te analizirati budžetske reforme pokrenute po zemljama.

U tom kontekstu, Eurydice objavljuje izvještaj o budžetima u obrazovanju u Evropi za 2015. godinu koji predstavlja najnovije podatke o planiranim budžetima za obrazovanje po zemljama. To omogućava da se identifikuju varijacije u budžetima za obrazovanje u zemlji između 2014. i 2015. godine. Budžeti u obrazovanju po zemljama su prikazani po vrsti rashoda i nivoima obrazovanja. Informacije se odnose na 26 zemalja članica EU, kao i drugih zemalja koje učestvuju u Eurydice mreža.

0

Obavezno obrazovanje u Europi 2016/17

Originalna publikacija

Ova publikacija se fokusira na trajanje obaveznog obrazovanja / obuke u Evropi. Ona ističe starosne godine kada se polazi i završava škola i razlikuje pojmove punog radnog vremena i skraćenog radnog vremena obaveznog obrazovanja / obuke. Informacije su dostupne za 43 evropska obrazovna sistema koji pokrivaju 38 zemalja koje učestvuju u programu Erasmus + EU.

0

Planirano godišnje nastavno vrijeme za obavezno obrazovanje u Evropi 2015/16

Originalna publikacija

Čitanje, pisanje i književnost, matematika, prirodne nauke i strani jezici priznaju se kao osnovni predmeti u svim europskim zemljama. Ali koliko vremena učenici provode na učenu ovih predmeta u školi, i koliko se ovo nastavno vrijeme razlikuje od zemlje do zemlje?
Ovaj izvještaj pruža informacije o minimalnom nastavnom vemenu za ove predmete u redovnoj nastavi za opšte obavezno obrazovanje u 37 evropskih zemalja koje učestvuju u Eurydice mreži. Referentna godina je 2015/16.

0
Page 2 of 3 123